Dopis za vrapce
Dopis povodom 20. marta, Dana vrabaca
Predmet: Inicijativa za sadnju žbunja i ostalog niskog rastinja u parkovima i na drugim zelenim površinama u nadležnosti JKP Zelenilo Beograd
Poštovani,
Povodom obeležavanja 20. martu – Svetskog dana vrabaca, ali i najavljenim rekonstrukcijama parkovskih površina u vašoj nadležnosti u Beogradu, obraćamo vam se sa inicijativom aktivnosti sadnje i čuvanja žbunja i drugog niskog rastinja. Smatramo da je od velikog značaja da se smanji ili zaustavi praksa sečenja, uklanjanja i kompletnog orezivanja već postojećih zdravih, zrelih, robusnih žbunova, kako u postojećim parkovima tako i u onim u kojima je planirana rekonstrukcija. Ovakvi ukrasni grmovi, osim estetske vrednosti, vrapcima i drugim zakonom zaštićenim vrstama ptica, a i životinjama poput ježeva, osiguravaju opstanak u gradovima.
Mi smo grupa aktivistkinja i stručnjakinja u oblasti zaštite životne sredine i upravljanje prirodnim resursima i stojimo vam na raspolaganju za sastanke, konsultacije i druge vidove saradnje u ovoj temi i spremne smo da u tom procesu uložimo volonterski naše vreme, znanje i energiju.
U nastavku je i nekoliko važnih pitanja u vezi održavanja zelenih površina.
Vrabac je zaštitni znak i maskota Beograda, ali ovih malih ptica je sve manje u našem gradu. Razlog je što je sve manje zelenih površina uopšte, a i sve manje pre svega manje niskog rastinja u kome se vrapci okupljaju na sačuvanim zelenim površinama. Kako iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije navode1:
„Žbunje je za vrapce svojevrstan dnevni boravak tokom cele godine. Ovih dana se u žbunju vrapci pare, za nekoliko meseci u žbunju će se socijalizovati mlade jedinke, a kada dođe zima žbunje će biti mesto stalnog boravka jata vrabaca. Pored socijalnog momenta, žbunje ima i važnu bezbedonosnu ulogu za vrapce. Kada naiđe opasnost u vidu mačke, vrapci zauzimaju pozicije na spoljnim tankim granama po kojima se mačka ne bi usudila da hoda. Ukoliko opasnost vreba sa neba u vidu kopca, vrapci brzo uleću u središte gustog žbuna“.
Nedostatak žbunja i niskog rastinja vidljivo je u mnogim parkovima i zelenim površinama koje su u vašoj nadležnosti u Beogradu:
Prilikom rekonstrukcije Tašmajdanskog parka uklonjeno je skoro svo ukrasno šiblje i žbunje u kome su vrapci boravili. Žbun koji je ostao prošle godine je drastično orezan, a orezani deo se nije regenerisao, te je smanjio prostor za njihov boravak (u prilogu je fotografija). Pre mesec dana obradovala nas je akcija sadnje žbunja u jednom delu, no i dalje u većem delu parka nema žbunja.
Slična situacija je i u Univerzitetskom parku, odnosno parku Studentski trg gde je pre više godina uklonjeno žbunje koje nikada nije vraćeno. Praktično jedino postojano grmlje koje odgovara vrapcima je oko spomenika Jovanu Cvijiću, pa se tu mogu videti u velikom broju.
Pionirski park preuređen je pre nekoliko godina na sličan način i postao daleko manje pogodan za vrapce i druge ptice
Na fotografijama budućeg izgleda parka kod Narodne skupštine (sam plan rekonstrukcije nismo uspeli da pronađemo) nije jasno da li će u okviru njega ostati zdravi grmovi koji poseduju očiglednu estetsku vrednost i koji su dom malim pticama, a posebno vrapcima, pa nas interesuje zašto je tako odlučeno - posebno jer u ovom trenutku baš u tom parku ima mnogo vrabaca, a grmovi su zdravi i poseduju očiglednu estetsku vrednost? U tom smislu interesuje nas da li je rekonstrukcijom planirano njihovo očuvanje?
Fotografije 1. i 2 Trenutni i budući izgled parka kod Narodne skupštine
Fotografija 3. Tašmajdan
Deo nas aktivnih na Zvezdari zabeležio je primer od pre nekoliko nedelja. Iako je trenutno sezona gnežđenja, na Zvezdari u blizini gradske bolnice i Zvezdarske šume (u prilogu je fotografija) ali i šire, po gradu orezano je žbunje, ali i grane na drveću gde su već postojala gnezda. Ovde konkretno mislimo na toping metodu, kompletno orezivanje krošnji, koje je u mnogim zemljama zabranjeno. Ovakvo kompletno orezivanje, kada je žbunje i drveće već ušlo u period vegetacije, pogubno je po njihov rast i zdravlje jer je već utrošilo resurse za novi vegetativni period. Takođe, usled ovakvog orezivanja nije moguće da se nadoknadi lišće koje je već bilo vidljivo u periodu kada je ovo orezivanje započeto. Isti fiziološki efekat zapažamo i kod kasno orezanog grmlja.
Ovo je ne samo loše po biodiverzitet, već se izuzetno negativno odražava i na zdravlje ljudi u urbanim sredinama gde je visok stepen zagađenosti vazduha i visok nivo buke, a drvenaste biljke su obično jedina barijera. Iz ovih razloga smo posebno zabrinuti što se orezivanje sporvodi u nedozvoljenom periodu, osim ako za to ne postoji konkretan bezbednosni razlog.
Vrapci su danas u gradovima suočeni sa nedostatkom mesta za gnežđenje kao i nedostatkom hrane. Građani samoinicijativno postavljaju hranilice i ostavljaju semeke preko zime, ali to neće pomoći da se vrapci zadrže u gradskim parkovima ukoliko nestane svo žbunje u kome žive. Važno je napomenuti da su mačke postale ozbiljna pretnja po populaciju vrabaca širom Evrope pa i u Srbiji, i da je žbunje najbolji zaklon i zaštita pticama od brojnih predatora.
Fotografija 4. Orezivanje kod Zvezdarske šume
Interesuje nas na osnovu koje odluke i zbog čega je odlučeno da u većini centralnih parkova, kao ni po naseljima, ne budu sađene autohtone vrste žbunja između 1,5 i 2m visine koje pogoduju vrapcima (poput forzicije, većih vrsta žutika - Berberis sp., žbunastih formi džanarike i zimzelenih vrsta poput tise)? Da li je u planu nastavak sadnje na Tašmajdanu, te razmatranje sadnje u drugim parkovima i zelenim površinama?
Na osnovnu koje odluke se dozvoljava orezivanje žbunja u periodu u gneždenja vrabaca i drugih vrsta ptica? U najvećem delu Evrope, regulative zabranjuju orezivanje drveća i žbunja u periodu gnežđenja od 1. marta do 30. septembra. Kako je, kao što smo naglasili, većina ovih vrsta zaštićena, ovakvim postupcima krši se i naš Zakon o zaštiti prirode i njegovi članovi 72, 73, i 74; u članu 74. naglašeno je da je strogo zaštićene divlje vrste zabranjeno „uznemiravati, naročito u vreme razmnožavanja, podizanja mladih, migracije i hibernacije”. ("Sl. glasnik RS", br. 36/2009, 88/2010, 91/2010 - ispr., 14/2016, 95/2018 - dr. zakon i 71/2021).
Osim toga, povodom Dana vrabaca, verujemo da kao redovnu promotivnu aktivnost možete organizovati sadnju žbunja i niskog rastinja kako bi se kolonije vrabaca obnovile i njihov cvrkut ponovo odjekivao gradskim parkovima. Ova vrsta aktivnosti je korisna za populaciju ptica u našem gradu, a istovremeno je odlična edukativna aktivnost za sve građane. Takođe, dobro je i važno da ova vrsta poruka stiže od institucije poput JKP “Zelenilo Beograd”, koja u ime svih građana brine o gradskim zelenim površinama.
S obzirom da smo u prethodnih nekoliko godina imali dobru saradnju sa vama u akcijama
s poštovanjem,
Jovana Bila Dubaić, istraživač saradnik, Biološki fakultet u Beogradu
Katarina Majić, studentkinja master studija ekološke politike, kaca.majic@gmail.com
Katarina Samurović, analitičarka zaštite životne sredine, spacescarab@gmail.com
Marijana Demajo, geograf, master upravljanja prirodnim resursima, mdemajo91@gmail.com
Milica Batričević, aktivistkinja u lokalnoj zajednici, batricevic.milica@gmail.com
Milja Vuković, inicijativa Divlji Beograd, milja.vukovic@gmail.com
Sabina Kerić, predsednica UG Ekonaut - Vratimo prirodu u grad, zdravac@ekonaut.org
Tatjana Otković, aktivistkinja u lokalnoj zajednici